.........

Komentari On/Off

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv










Legenda:
Buje (Mebrura) -najbolja prijateljica, znamo se 10 godina.
Pokrivena funky bula, divno biće koje svakog dana u bilo koje
doba bi mi pomogla a i ja njoj.
Benjamin - nadimci: Ink, Meda, Mexi, Benja, Legenda, Babo.. al taj nikad neće biti korišten. On je čudan, komplikovan, pametan, jedinstven. 4 riječi. i naravno zgodan :P i moj najbolji prijatelj!
Poljak - nadimak: Brko, Leptirić, Goran, Luka :)
i njega znam 10 godina, jedan od najbolja 3 prijatelja, ''osjećajan'' je do bola..
best friends 4ever!!
Dino - osoba koja mi u pogledu pročita apsolutno sve,
njemu najradije sjebem dan :) evanescence fanovi smo, puno inspiracije daje kao
osoba.. moj 3. najbolji prijatelj!!!
Adi - nadimak: Blacky, Klicky. :)
Zanimljiva osoba... Iskren, ali ne previše otvoren. Nismo bili 10 mjeseci u kontaktu, prije mi je bio najbolji drug sada smo u fazi finog prijateljstva hehe :D

I naravno.. moja mama i sestra
Moja mama koja je muza inspiracije i motivacije za životom, ljubavi i sexom:D
Intelektualka moja pametna..
Danja - moja sestra.. moje sunce koje je godinu i 8 mjeseci mlađa od mene..
Škrtica mrtva ali je volim najviše na svijetu..
Vlasta- moj tata.

Posebno biće:
ZOZO - moja cuka.. Moj dragi Zoran :D
Nezahvalno jedno stvorenje koje me jako puno voli :D

ponedjeljak, 13.10.2008.

I mislim da cu napokon biti sretna.
Daleko sam sad od svih pravila stvorenih, zapisanih i nezapisanih..
Otputovala sam u zemlju prošlosti.. opet vidjela, opet se sjetila
čak i onih stvari koje su bile tako male, neprimjetne, sada sam vjerovatno
samo bolje gledala, pratila svoje greške i egzistenciju tog divnog doba..

Otputovala sam onda opet, u sadašnjost. Sjela u kut sobe, pregledala zidove
i pozdravila se, jer, shvatila sam da su jedino oni slušali.. osjećali..
i krenula sam.

Na taj posljednji put, u tu zemlju koja vremena nema,
savila sve brige, ponos i bijes u malu tačkicu i pustila je
da leprša nekud gdje je nikad više neću vidjeti..

Sjela sam na voz,
svoj voz,
bio je prazan i čudno, ali baš mi je to prijalo,
i krenula.
Plakala sam svih 7 sati dok nisam napokon došla.
Izašla sam na peronu broj 17 i napokon udahnula. Svoj zrak,
kroz svoja pluća, osjetila kako moje srce kuca,
poljubila svoju narukvicu koju sam sama sebi kupila
i uzela svoj kofer koji je u sebi nosio samo moje uspomene.

Prije je to bio ŽIVOT.
Sada je to MOJ život.



| One day you'll say it all.. (2) | bla bla.. | |

petak, 03.10.2008.

Mislila sam da idem pravim putem, ovaj put sam bila sigurna da koračam novim, mekanim, nebeskim snijegom. Snijeg, pahuljice, to je život! Pahuljice su uvijek bile i biće ono sve što nam se dešava, ali ima kraj padanja... Nakupi se godinama i onda samo, odjednom!, nestane. To još nije kraj života, to je samo teška tuga i praznina. Bol koju osjećamo je ustvari praznina. Šuplja kao misao a puni grlo kao nikada do tada. Počneš plakati tek kad osjetiš kišu na licu, a sve do tada stojiš, kao kip, očima uperenim ka sivom nebu, nadaš se snijegu ali vrijeme te vara, dugo, dugo.. teče ka beskonačnosti. Sve dok ne počneš plakati od nestrpljenja, tge, prevelike praznine, granice ubijanja a niti jednog predmeta nema na toj ogromnoj livadi. Tek tada, uz prvu suzu pada i prva kap, na tvoje lice, na tvoje iščekivanje, tijelo, ponos!!!, padne u prazninu koju si tako mrzio. Odjek pada te vrati u život, pređe preko uspomena, kruži tijelom i u onom najvišem trenutku kada se dodiruju nada i mržnja, tišina zavlada i čuje se samo taj odjek u toj rupi i tvojoj duši. Tad padaš na koljena, sa smješkom na licu jer opet, dok si na zemlji, opet, osjetiš snijeg...
Bila sam tu, ležala, sva mokra i osušena od bola. I sada, opet vidim te tragove, ali neću da se smrznem, neću da moje pahulje nestanu, ne opet!! Kako to da sam vas opet našla?? Kako to da nakon što sam uradila SVE da vas ne sretnem opet je palo u vodu, otopilo se kao i nekad davno moj snijeg..?? Vuče me, odlazim opet gdje sam bila. Sve zbog Njega, moj snijeg se topi. Ja ne želim to!!! Nisam kriva!! PRESTANI!!!!!!!!!!!
I onaj put kad sam se digla, nakon osmjeha, hodala sam ponosna, izmučena i slobodna u isto vrijeme..

Snijeg, pahuljice.. To je naš život. Pazite se tragova, pazite se već učinjenih grešaka, pazite se.. pahuljica..



| One day you'll say it all.. (5) | bla bla.. | |

<< Arhiva >>

....I'm so tired of being here, suppressed by all my childish fears, and if you have to leave, i wish that you would just leave 'cause your presence still lingers here and it won't leave me alone..these wounds won't seem to heal, this pain is just too real, there's just too much that time cannot erase, when you cried I'd wipe away all of your tears when you'd scream I'd fight away all of your fears, and I held your hand through all of these years, but you still have, all of me..